Hemija života,…a ljubav k'o voda!

Svi mi razmišljamo o životu, na ovakav ili onakav način. Moramo. Moje razmišljanje o nekim pojavama iz života, u poređenju sa “svijetom” elementarnih čestica iz kojih smo izdrađeni, pošlo je nesvakidašnjim smjerom. Ipak, smisleno je. Razmišljao sam o reakcijama hemijskih elemenata (njihovih atoma) i odnosima ljudi – komunikaciji. Sličnost je iznenađujuća. Evo i kako…

Hemija definiše interakciju elemenata |atoma| različitim tipovima hemijskih veza, na primjer metalnom, jonskom ili kovalentnom (primarne interatomske veze). Jačina veze zavisi prije svega od karakteristika atoma koji učestvuju u formiranju iste, te konačnom produktu reakcije. Kako će i da li će uopšte nastati neka od veza zavisi od afiniteta jednoga atoma prema drugom. Tu se nameće i pojam reaktivnosti, jer postoje elementi koji su intertni (He, Ne,…)! Jako ih je teško natjerati na bilo kakvu reakciju! Osim toga, postoje pojmovi elektronegativnosti i elektropozitivnosti, koji definišu da li atom radije prima elektrone u novonastaloj vezi ili je spreman da ih daje.

Ukoliko vas sve navedeno podsjeća prije svega na vezu među ljudima iz koje bi se mogla roditi ljubav, sačekajte još malo. Ljubav bi ipak bila nešto burnija reakcija.

Posmatrajmo ljude (svakog čovjeka ili ženu) kao atome (grč. “ἄτομος” – “atomos” – nedijeljiv), odnosno kao individue (lat. “in” + “dividere” – nedijeljivo). Analogni termini – pojedinci. Pogledaj samo, podudarnost je čak i leksička!

Metalna veza kod ljudi podsjeća na grupu istomišljenika. Dakle, svi su dio jedne metalne rešetke. Zajednički, slobodni elektroni, kreću se po cijeloj rešetki. Upravo ti elektroni su “ljepilo” koje drži rešetku zajedno. Slobodni elektroni ne pripadaju nikome, a pripadaju svakome. Za takve ljude se očekuje da će se vrlo lahko sporazumjeti, jer imaju nekakav zajednički imenilac, nešto što dijele. Interesovanje. Hobi. Ideju. Međutim, energija veze ipak zavisi od karakteristika atoma koji izgrađuju rešetku. Ljudi slični, recimo, volframu (W), biće znatno jače povezani od onih koji liče na živu (Hg). Ovakvu asocijaciju ne dovodim u vezu sa striktno sa pojmom ljubav. Možda bratska: voljeti sugrađanina, komšiju, brata ili sestru po vjeri, timskog kolegu,…

Kovalentna veza, s druge strane, zahtjeva “učešće”. “Od dva atoma koja su u međusobnoj kovalentnoj vezi, svaki atom će dati jedan elektron vezi i taj deljeni elektron se može smatrati zajedničkim za oba atoma.” Dakle, dok kod “metalaca” vrijedi uređenje slično komunizmu: “sve je naše“, kovalencija je ipak nešto selektivnija i preciznija. Tačno se zna koliko će ko da učestvuje. Kad dođe do zasićenja, orbitala se zatvara za dalju participaciju: “Kovalentna veza je direktna, što znači da je ona uspostavljena između određenih atoma i može postojati samo u vezi između jednog i drugog atoma koji učestvuju u procesu deljenja elektrona“. Ovo mi nekako liči na (sterilne) interesne sfere. Pazi sad! Orbitale su, otprilike, sferoidne! Ovakvu asocijaciju nikako ne mogu vezati s pojmom ljubav, iako je energija ove veze zavidne mjere (uzmi dijamant za primjer)! Posebno su zanimljive veze definisane na takozvanom principu kovalentne koordinacije.

Jonska veza…verovatno najlakše opisati i zamisliti. One se uspostavljaju kod jedinjenja koja se sastoje od metala i nemetala tj. od elemenata koji se nalaze na horizontalnim ekstermnim delovima periodnog sistema.” Hahaaa! Moj brate! Ima li većih ekstrema od muškarca i žene!? Energije veze mogu biti veoma visokih vrijednosti…iako ipak moramo priznati kod ljudi neke olahko pucaju – disociraju (dodaj soli  u vodu i gotovo je!).  “Jonski materijali su karakteristično tvrdi i kruti i električno i termički izolacioni materijali.” – hah! Naravna stvar! Ti i ja dušo,…nema treće(g)! Ko je u ovoj vezi elektronegativan, a ko elektropozivitan – u hemiji je dobro poznato. Međutim, kod nas ljudi bi to često izazvalo raspravu, pa ćemo ovako postaviti stvari: “Atomi metala lako daju svoje valentne elektrone nemetalnim atomima.” Neke će muškarčine odmah da se rezervišu za ovu ulogu. Na žalost našu, momci, nismo mi uvijek oni koji daju – nismo uvijek elektropozitivni. Može to biti maligno, ali i benigno. Iz svega navedenog, ne treba biti posebno pametan, pa vidjeti da je ovakva veza najsličnija onome što nazivamo ljubav. Nekad ovakva, nekad onakva. Nekad jaka, nekad nije. Neko daje, neko uzima. Jedno pozitivno, jedno negativno (nećemo ektremno tumačiti). Jedan atom veći, drugi manji. Bilo kako bilo, opet im je nekako najbolje kad su zajedno.

A voda!?
Hydrogen and oxygen may be preserved mixed for any length of time without combining. Combination is determined in a moment by the introduction of any body at a red heat, by the application of flame, or the passage of an electric spark. Another very interesting method of determining the union of the gases, is the introduction into a mixture of them of a piece of the metal platinum perfectly clean, and especially of spongy platinum, which, in a way not easily explained, causes their rapid union, with the evolution of heat and light.

Ne voli baš svak’ mnogo da čita, pa da skratim. Dakle, prof. Wilson kaže da hidrogen i oksigen (vodonik i kiseonik) mogu biti miješani > zajedno da se nalaze u određenoj posudi (čitao sam negdje da je riječ o sobnoj temperaturi, moraću provjeriti) skoro do beskonačnosti, ali da ne dođe do reakcije. Hidrogen i oksigen. Nekad ne možeš natjerati ljude u ljubav. Mogu se oni nalaziti u jednoj,…pa ako hoćeš i posudi, ima potencijala, ali da se spoje – jok!

Neke od mogućih kombinacija da se reakcija ipak desi su:

  • zagrijati atmosferu na preko 400°C (čitao, nije iz prethodnog citata),
  • uvesti otvoreni plamen u navedenu “smjesu”,
  • u smjesu ubaciti električnu ili neku drugu iskru.

Alernativna metoda je da se u smjesu “ubaci” komad čiste platine, koji instantno izaziva reakciju, djelujući kao katalizator, a da se pri tome sama ne promjeni (nije džaba katalizator).

Haj’ da to malo “propustimo kroz šake”. Zagrijana atmosfera – vazda pomaže. Kažu često da gorimo u plamenu ljubavi, a kako bi taj plamen počeo da nije nekakve iskre. Sve pobrojane kombinacije imaju za rezultat burnu reakciju, pojavu svjetlosti (plamena, vatre, gorenja), oslobađanje mnogo energije i . . . novi proizvod: vodu! …hoću reći: ljubav!

Ovo posljednje,…ima ljudi koji posreduju u “nastanku vode”, pa to je ono kad ti kažu pita moja drugarica / moj drug za tebe. Platina k'o platina, vazda ostane “kratkih rukava”, na njenu žalost.  Preko njenih leđa se prenese teret okidanja, a da ona sama ništa niti dobije, niti izgubi. Haj’,…makar trajno nosi epitet plemenitog metala!

Za kraj, pjesma Hanke Paldum:

Svaki početak je u očima
samo pogledi se sretnu
jednu kretnju, ne baš spretnu,
napraviš i već je počela. 

Možda najveća na svijetu
kratka ljubav sat il’ dva
il’ jednostavno priča ljubavna.

Kosa i prsti se igraju,
kada popravlja frizuru
to je ko da pravi buru
i dodiri vec pričaju.

Pogled preko ramena,
kad se dobro uvježba,
može srušit’ zid od kamena

Ref. 2x
Probudi te usred noći
kad se najmanje nadaš.
Probudi te usred noći
da ti krila kad počnes da padaš

Ko prvi dječ'ji koraci,
u poljupcima zrno stida,
k'o da mjesec zvijezde skida
baca ih, a meki oblaci.

Jastuke nacrtali,
da bi jedno drugom dali,
ono što smo dugo skrivali

Nježna i nevidljiva,
pada po nama u prahu,
dolazi u jednom dahu,
nečujna i nedodirljiva

Mi neprodajemo riječi,
tu se nema ništa reći,
osim da je neprevidljiva.


Literatura:
Atomska struktura metala,
Fakultet zaštite na radu u Nišu:
Atomska struktura metala – Download

Inorganic chemistry (Google eBook)
George Wilson (W. & R. Chambers, 1870)
Inorganic chemistry – read on line

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava /  Promijeni )

Google photo

You are commenting using your Google account. Odjava /  Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava /  Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava /  Promijeni )

Povezivanje na %s