Ljudi kao krugovi

Došao sam na ideju da uporedim ljude i krugove. Za nekog to možda i nema mnogo smisla.  Ipak sam pokušao naći nešto malo od toga. Nisam neki veliki stručnjak za kompjutersku grafiku, ali sam prethodnih godina, radeći, crtajući, primjetio jednu zanimljivu pojavu. Nisam imao namjeru pisati o ovome, ali su me oni sa kojima sam već podijelio slične misli ohrabrili da tako uradim.

Čovjek i krug. Krug je geometrijski oblik kod kojeg su sve tačke oboda podjednako udaljene od centra. Nešto što ga čini posebnim u odnosu na ostale geometrijske oblike. Savršenim, kako neki definišu. Čovjek je u odnosu na ostala bića po mnogočemu, isto tako, poseban – stvoren je u najljepšem obliku i proporciji. Stvoritelj čovjekov, Allah Uzvišeni i Veličanstveni, u jasnoj Knjizi kaže : “Mi čovjeka stvaramo u skladu najljepšem” (95:4). Osim toga, u jednom hadisi-kudsijju nam poručuje: “Čovjek je najsavršenije djelo Božije i teško onome ko ga oskrnavi!”.

Na fakultetu sam učio o nekim primitivnim oblicima života, te o mikroskopskim osnovama svega živućeg. – ćelijama. Postalo mi je, u neko doba, jasno da, kako ćeliji čovjeka, tako i bakteriji i sličnim organizmima, nema života bez određenog vida ograde, nečega što će definisati njen oblik – konkretno, bez ćelijske membrane (negdje i zida).  Ta struktura čuva njen integritet, opstojnost. Tako je u citologiji, nauci o ćelijama. Ne bih se upustio u psihologiju ameba ili hepatocita,…ali psihologija čovjeka može se dovesti u vezu sa onim o čemu sam razmišljao. Uostalom, svako od nas želi neki komad teritorije koji će ograditi i nazvati svojim. Zar ne? No, to nije bila poenta.

 

Obod – Granica

Posmatrajmo sam dva osnovna parametra (bar grafilčki) kod krugova: obod i sadržinu (border & fill).

Kombinatorika je sljedeća:
#alfa (α) : ima jasan obod i sadržinu (fill & boder),
#beta (β) : nema tako konzistentan obod (fill & dotted border),
#gama (γ) : nema oboda (fill), a sve što imaju #delta (δ) i #epsilon (ε) je obod (border)

Jasno, za one kod kojih je oboje odsutno ne možemo reći da postoje (kao i [mikro]organizmi).

Nije li istina da slični profili postoje i kod ljudi? Recimo:
#alpha (α): definisan(a), ispunjen(a) (svjestan/a koliko može i šta želi) – ima i granice i sadržinu;
#beta (β): ima solidnu sadržinu, ali kao da su granice slabe – ima definiciju, ali ona nije cjelovita – ne zna da li bi da je se riješi ili da je poveća, da li su granice nešto što želi zadržati ili nešto što želi prekinuti…
#gamma (γ): se ne može ponuditi konačna definicija: ne voli ograničenja, ali ipak ima neku solidnu sadržinu – može je proširiti, a da ne probije granicu, jer ona ne postoji; rijetko će ko odabrati da je suzi
#delta (δ) ili #epsilon (ε) čovjek je nekako najskromniji,…sve što on ima je obod – granica; u nekom pejorativnom tumačenju, moglo bi se reći: ne nazivamo li ovakave ljude najčešće,…ograničenim?

 

Boja – Ćud

U kompjuterskoj grafici, TrueColor je termin za model koji broji 16 777 216 boja. Na planeti je blizu 7 milijardi ljudi, ako ne i više. Mi ljudi sebe po boji kože dijelimo na tri rasne skupine. Negdje tamo se kaže da je UN zabranio nekom deklaracijom takvu podjelu. U realnosti, kolokvijalno, ona je još uvijek prisutna. Prilično jednostavno. Međutim, s krugovima i psihologijom čovjeka stvar je komplikovanija – baš kao i mi sami.

Kako sam primjetio, postoje monohromati : ljudi koji imaju samo jednu boju ( grč. mono(s): jedan, chroma:boja ). Neki su bijeli (čisti, otvoreni), neki crni (namrgođeni, tajnoviti, mračni), neki crveni (privlačni, energični, živahni), neki plavi (hladni, pasivni, statični), neki zeleni (ugodni), neki žuti (markantni), neki sivi (gase svaku živost, neutrališu),…kako već rekoh, boja je 16 777 216. Sve se ovo tumači na osnovu boja. Kako smo mi ljudi komplikovana bića, rijetko će se naći monohromat: neko koga ćete odjednom ocijeniti takvim kakav zaista jeste: žut, plav ili bijel.

Monohromat se može posmatrati benigno, kao krajnje iskren, dobroćudan, jednostavan, otvoren…ili maligno kao jednoobrazan, dosadan, tvrdokoran. U suštini sve je u “pogledu”. Da li je pogled samo ono što doživljava oko?

Postoje polihromati-gradijenti: ljudi koji imaju dvije (a nekad i više) boja koje postepeno prelaze jedna u drugu. Kombinacije su nebrojene, ali što je zanimljivo postoje i različiti oblici gradijenata: linearni #lin, radijalni #rad, prizmatični #dia,…Tako, recimo, možete imati ljude koji su gradijenti od vrha do dna (bijelo-crni): u vrhu su ono što vam se kod njih sviđa, a u dnu ne – ili obrnutno. Ima i onih koji su u unutrašnjosti svijetli, ali je njihova spoljašnjost tamna – ili obrnuto. Ponekad treba malo vremena da se ovakvi opišu, ali to uglavnom ne predstavlja veći problem: samo otvrditi šta preovladava: gdje počinje, a gdje završava. Polihromate takođe možemo tumačiti benigno i maligno.

Na kraju, tu su i polihromati-dezeni: ljudi koji imaju mnoštvo boja, različito predstavljenih i zastupljenih. Takve je najteže “pratiti” i tumačiti, bilo benigno, bilo maligno. Različitim ljudima se sviđaju razilčiti dezeni. Neki su ukusno postavljeni, sa jasnom kompozicijom, prijatni oku. Neki iritiraju izborom boja ili dezena ili kompozicije… Nije li tako i sa ljudima? Nečija je raznolikost i sklad u istoj pravo bogatstvo. Drugima opet visok kvantum u kojem nema nikakvog sklada samo pogoršava sliku.

S druge strane, teško je naći one koji imaju čisto i samo jednu boju, savršenu kompoziciju. Nema među nama onih koji nemaju neku tačku, kocku, artefakt koji će se uočiti u sadržini ili pak jedan ili više prekida na obodu. No,…nismo li ljudi? Koliko god savršeni kao biće – sa nizom smo imperfekcija kao pojedinci.  Nije to ništa loše : prilika da uvijek možemo raditi : na sebi.


Opacitet – Osnova za poređenje interakcije

U kompjuterskoj grafici se nekom objektu može definisati opacitet ili neprozirnost. (odnosno, nivo providnosti) Opacitet znači koliko će neki materijal svjetla propustiti da kroz njega prođe.  Po to osnovu možemo definisati da li je neki materijal transparentan (providan, dozvoljava da svo svjetlo prođe kroz njega) ili translucentan (dopušta da “nešto” svjetla prođe kroz njega. Naravno, materijali koji ne dozvole da svjetlo prođe kroz njih ili reflektuju svjetlo u potpunosti nazivaju se neprovidnim ili,…recimo opakim (eng. fra. opaque – neproziran)!

Tako, recimo, jedan krug iste boje možemo predstaviti u 99 različitih opaciteta (materijal sa opacitetom 0%  je transparentan – providan), iako ljudsko oko jasne razlike  uočavaj tek za faktor 10 ili više, zavisno od boje. Uvećanje za 1 prema gore ili dole ljudsko oko neće najjasnije uočiti. Pogledajte kako izgleda crveni objekat sa pet različitih opaciteta (100% znači da je objekat neproziran):

Recimo da je linija iza objekata osobina ili namjera koju treba prozreti (prozirno, haa!?)? Kod prvog objekta to ne bi bilo moguće, opacitet 100% – neproziran. Kod svakog narednog objekta linija postaje izraženija, tako da se kod poslijednje čini da je izraženija nego boja objekta. Zar ne mogu tako “providni” mogu biti i neki ljudi? Možda s namjerom ili bez nje, ono što je iza njih jasno se mže vidjeti.

Želim iskoristiti ovaj pojam opaciteta da uporedim interakciju ljudi sa interakcijom grafičkih objekata. Recimo da je interakcija koju posmatram: brak! Tri pojma su mi zanimljiva :: dominacija, amplifikacija i inovacija. Ne znači da ih nema i više,…kao i više različitih kombinacija, ali to su one koje sam ja uočio. Uočavate li vi kakve?

 

Dominacija: zamislite objekat (osobu) sa opacitetom 100% (dominatora) kako se ukršta ili preklapa sa objektom opaciteta 25% (slika ispod). Ispod ili iznad dominatora, objekat opacitetom 25% ne može doći do izražaja. Postavljena ispod biva prekrivena u potpunosti, a postavljena iznad pokazuje samo dio svog oboda. Eventualno, ako je druge boje, uspjeva samo da neznatno zasjeni dominatora. Zar nema sličnih odnosa i u brakovima? Nije sad važan spol dominatora. To mogu biti oba spola. Osjetite li nekad i sami, na vlastitim primjerima, ko to prednjači ili dominira u potpunosti? Pogledajte svoje roditelje? Svoje supružnike? Svoje momke i djevojke? Ko je dominator?

Amplifikacija: zamislite sada dva objekta (osobe) iste boje i istog opaciteta ili pak opaciteta među kojima razlike nisu velike; razlikuju se za faktor 10-15 (slika ispod). Bilo da se poklope u potpunosti ili ukrste samo dijelom, doći će do pojačavanja (amplifikacije) kvaliteta boje za određeni faktor kojim je njihov opacitet označen. Odnosno, pojačava se neprozirnost. Bez obzira koji se objekat nalazi iznad ili ispod. Vidio sam takav slučaj u nekim brakovima. Supružnici djeluju kao dopuna, pojačanje jedno drugome. Ako bi jedno brinulo dobro za djecu, oboje bi to radili još bolje; ako bi jedno znalo, drugo bi dopunilo znanje; ako bi ti jedno pomoglo drugo bi udvostručilo pomoć.

Vratimo se na prethodni primjer. Kod dominatora to ne mora biti slučaj. Može biti benigni slučaj u kojem je dominator onaj ili ona na koju pada sav teret, ali koji to dobro podnosi. Međutim, može se posmatrati i kao maligni slučaj u kojem se njegov opacitet može komotno izjednačiti sa njegovom egom!

Inovacija: zamislite sad dva objekta (osobe) različitih boja i različitih opaciteta. Sviđalo nam se ili ne (proizvod > efekat > boja), ono što je proizvod njihovog djelimičnog ili potpunog ukrštanja je nova boja, sa novim opacitetom. Može to biti potpuna nova boja, koja i ne može nastati drukčija do njihovim ukrštanjem, ili pojačanje intenziteta ili nijanse jedne te iste boje, ili neka sasvim nepredviđena nijansa. Pa zar nema slučajeva supružnika koji tek kad su zajedno mogu učiniti nešto novo? Ili doživjeti određeno, specifično osjećanje (ne ljubav generalno, no, nije ni to isključeno) samo kad su zajedno? Jednostavno dvije osobe koje jedna na drugu djeluju kao “aktivatori” za: kreativnost, humanost, posvećenost, strpljenje, istrajnost,…

Kameleoni
Sve je u “pogledu”. Neki od nas ostanu doživotno u samo jednoj boji, gradijentu ili dezenu. Ima, međutim i oni koji vole promjene. Benigno, iz disko-dezena mogu iznjedriti u nekog, za oko prijatnog monohromata ili gradijenta ili pak novog, prekrasnog dezena. Nazovimo to unaprijeđenjem ličnosti.

Maligno, jedan solidni, za oko prijatni monohromat, može sebi dozvolitli da se u njega infiltriraju nove nijanse, boje, fleke…, pa je jasno da takva ličnost deteriorira.

 

Na kraju,…
Sve bi bilo jednostavno da smo predstavljeni samo jednim krugom: pa bio on slučaja (α), (β), (γ), (δ),( ε), monohromat, polihromat ili neka od kombinacija. Pokušajte zamisliti krugove u krugovima. Može to biti jednostavan (α) krug, koji u sebi ima mnošto onih koje je teško definisati razaznati. To je najčešči slučaj sa čovjekom. Sami za sebe smo toliko kompleksni, a kamoli za druge.

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava /  Promijeni )

Google photo

You are commenting using your Google account. Odjava /  Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava /  Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava /  Promijeni )

Povezivanje na %s