Ugledaj se na čudesna Allahova stvorenja – Pčele medarice

Laboratorij za kliničku imunologiju na Medicinskom fakultetu Univerziteta Yale

Laboratorij za kliničku imunologiju na Medicinskom fakultetu Univerziteta Yale u saveznoj državi Connecticut – mjesto koje moje ruke mogu dokučiti samo ako isprintam ovaj članak na papiru. Dakle, zakon vjerovatnoće je takav, da ovo mjesto nije dio moje realnosti, bez obzira na želje. Razlog je, naravno, što sam plaho za to ostario i što, u svijetu nauke posmatrano, živim u rektumu od države. Znate dobro kako to izgleda – na usta ulazi ono najukusnije, recimo med, a u rektumu je obično samo smrad i otpad…sadržajno. Eh! tako je i u ovom mom slučaju. Ja bih volio da sam u ustima, ali sam u rektumu… sve je to realnost, a o razlozima – kasnije. Kakvo je onda riješenje, ima li alternative?

Neki se odmaraju ovako, neki onako, a ja ću pisati o pčelama – divnim, vrijednim, korisnim, nadahnutim iliti inspirativnim Božjim stvorenjima (mada sam većinu teksta preveo sa nekih drugih jezika, pa je „pisati“ precijenjeno reći). Neke su fascinantne činjenice vezane za postojanje ovih bića. Pčela medarica, Apis Mellifera ili النحلة (En NaHleh, u arapskom jeziku –  s namjerom sam i to dodao) je jedini insekt koji proizvodi hranu i lijek za čovjeka.

Gospodar tvoj je pčelu nadahnuo: “Pravi sebi kuće u brdima i u dubovima i u onome što naprave ljudi zatim, hrani se svakovrsnim plodovima, pa onda idi stazama Gospodara svoga, poslušno!” Iz utroba njihovih izlazi piće različitih boja koje je lijek ljudima. To je, uistinu, dokaz za ljude koji razmišljaju.

[Kur'an:sura 16, ajeti 68 i 69]

# Pčela medarica je jedini insekt koji proizvodi hranu za čovjeka. Iako se javlja u različitim formama, pčelinji med je hrana koja se nikada ne kvari; postoje tvrdnje da je u Tutankamonovoj grobnici pronađena manja količina meda. pitome su medarice navodno karakteristika evropskih prostora, a na druge su kontinente prenesene aktivnostima čovjeka; pećinski crteži pokazuju da se čak i pećinski čovjek bavio pčelarstvom.

# Pčele su veoma važan učesnik u cjelokupnom ekosistemu, obzirom da su glavni oprašivači u prirodi. One vrše oprašivanje na 80% površina i takvo oprašivanje se naziva entomofilija. Posebna tehnika u pčelarstvu, nazvana „dresura pčela“ omogućava namjensko oprašivanje određene biljke, uz pomoć pčela.

# Na nogama ima košaricu, tj. udubljenje s dlačicama gdje sprema nektar i polen.

# Iz posebnih žlijezda lociranih na stomaku pčele proizvode vosak, od kojeg prave saće, poštujući striktna geometrijska pravila u izgradnji, Pravilne, cjelobrojne uglove.

# Pčelinji med je jedini životinjski proizvod koji sadži sve supstance za održivost života, uključujući enzime, vitamine, minerale i vodu. Osim toga, jedina je materija koja sadrži „pinocembrin“ – antioksidans koji se vezuje za poboljšanje funkcije mozga. Kod eksperimenata na štakorima, pinocembrin je smanjivao obim infarkcije nervnog tkiva, pomagao oksigenaciju mozga, obnavljanje aksona, povećanje količine glutationa. Rezultati pokazuju da bi pinocembrin mogao biti novo terapijsko sredstvo za smanjenje cerelralne ishemije, uz antioksidativne i antiapoptotičke efekte.

# Pčele medarice imaju oko 170 receptora za miris. Poređenja radi, vinske mušice imaju samo 62, a komarci 79. Njihovo izvanredno čulo mirisa omogućava im prepoznavanje signala i komunikaciju u roju, u košnici, kao i nevjerovatan instinkt za pronalaženje hrane. Čulo mirisa pčele je ukoliko istančano da može razlikovati stotine različitih vrsta cvijeća i na nekoliko metara osjetiti da li cvijeće sadrži polen ili nektar.

# Brzina kojom rade pčelinja krila je nevjerovatno brza, za njenu vrstu – oko 200 zamaha u jednoj sekundi. To je razlog za njihovo veselo, magično zujanje. Jedna pčela može preletiti i do šest milja, brzinom i do 15 milja na sat.

# Prosječna pčela radilica proizvede oko jedne dvanaestine (1/12) kašičice meda tokom svog životnog vijeka. Da bi proizveo jedan kilogram meda, roj pčela će preletiti i po 90 hiljada milja, što je tri puta duže od obima planete Zemlje. Za pola kilograma meda potreban je angažman 556 radilica na dva miliona cvjetova.

# Ipak, pčeli je za put oko zemlje dovoljno samo ~30 grama meda. Pčela može sama ocijeniti koliko energije (hrane) joj je potrebno za jednu „misiju“, jer vrši procjenu udaljenosti i efikasnost angažmana.

# U samo jednom letu, pčela obiđe između 50 i 100 cvjetova, a isto toliko ih i opraši. Pčele medarice radilice nikad ne spavaju niti odmaraju.

# Mozak pčele je ovalnog oblika, veličine sjemenke susama, ima oko milion neurona, no njegova sposobnost upamćivanja i učenja je nevjerovatna; zapanjujuća je i njegova mogućnost kompleksnih kalkulacija pređenog puta i efikasnosti prikupljanja polena/nektara.

# Pčele imaju nevjerovatnu sposobnost prepoznavanja oblika i šara/shema, te njihovih dimenzija i udaljenosti. Pčela takođe pamti oblik reljefa, koristi sunce za navigaciju i UV polarizaciju za određivanje smjera.

# Pčele specijalnim izdankom nazvanim proboscis mogu osjetiti ukuse: slano, slatko, kiselo i gorko – baš kao i čovjek. Mogu detektovati čak i 2%-tni rastvor šećera, iako prikupljanje nekrata čine sa cvjetova koji imaju rastvore šećera preko 30%.

# Jedan roj/kolonija obično se sastoji od 20-60 hiljada pčela i jedne kraljice/matice. Pčele radilice su ženskoga spola, mnogo su manje od kraljice, žive u prosjeku 6 sedmica i zadužene su za sve poslove u košnici i izvan nje.

# Životni vijek matice je i do pet godina i jedina je među pčelama sa rasplodnom moći. Matica ima jedinstvenu „spermateku“ koja joj omogućava da zadrži primljenu oplodnu masu od trutova (spermu) i sama oplođava larve. Najaktivnija je u ljetnim mjesecima, kada leže i po 2500 jajašaca dnevno i kada je cijela košnica mobilisana za njene potrebe. Za života, matica snese i do miliona jajašaca. Larve se hrane matičnom mliječju i većina će ih biti ženke – radilice.

# Mužjaci (trutovi) su nešto veći od radilica, nemaju žaoke i…ništa ne rade. Zaduženi su samo za parenje/oplodnju/repreodukciju. Zanimljivo je da ih radilice praktično istjeraju napolje, u jesen, jer od njih u to doba nema velike koristi. Trutovi umiru odmah nakon parenja.

# Jedino pčele radilice koriste svoju žaoku i ubadaju samo ako su pod direktnom prijetnjom – kada brane sebe ili košnicu. Kraljica/matica ima žaoku, no pošto ne napuštaju košnicu niti je brani, nikada je ne koristi. Obzirom da je žaoka radilica nazubljena u obliku pile, kada uđe u tkivo neprijatelja, pčela je ne može izvući a da pri tome ne istrgne cijeli ubodni/otrovni aparat. To, nažalost, uzrokuje i njenu smrt. Pčele zadužene za čuvanje košnice žrtvuju svoj život na tom zadatku.

# Pčela proizvodi kapilarni otrov u količini od 0,2 – 0,5 mg. Otrov prvo uzrokuje nagli rast krvnog pritiska, a zatim ga naglo snižava. Jedan od efekata je i promptna hemoliza, a neki sastojci opet uzrokuju grušanje krvi. Naravno, kod imunološkog hipersenzibiliteta mogu se javiti reakcije koje mogu imati i fatalan ishod, naročito kod višestrukih uboda. Procjena je da bi 1100 uboda pčele moglo uzrokovati smrt čovjeka.

# Svaka od košnica ima jedinstveni miris na osnovu kojega je prepoznaju članoci roja/zajendice. Pčele su nevjerovatno čiste životinje/insekti. Otpadne produkte iz organizma u košnici izbacuje jedino matica, obzirom da iz nje ne izlazi, ali radilice i taj dio počiste, odmah. Kada se približi vrijeme smrti, radilica napušta košnicu, roj i umire izvan njih.

# Propolis je najistraživaniji pčelinji proizvod. Brojne studije pokazale su da djeluje protiv bakterija, gljivica, virusa i upala te da ima anestetički, antioksidacijski i antitumorski učinak, spriječava rast biljaka i klijanje sjemena, potiče regeneraciju tkiva i jača imunološki sustav. To je smolasta supstanca koju pojedine pčele radilice kada postanu izletnice (od 21 dana života) sakupljaju sa pupoljaka i kore drveća, kao i drugih biljaka. Time se bavi samo mali broj pčela koje imaju u košnici tu odgovornu zadaću. Unosom u košnicu upotrebljavaju ga za izgradnju ulaza, zatvaranje pukotina i rupa i skladištenje odnosno “sterilizaciju” ćelija sača… Ime propolis prema pojedinim tumačenjima dobio je od grčke riječi “pro” – prije ili ispred i “polis”- grad, zbog upotrebe propolisa za izgradnju i regulaciju ulaza u košnicu dok drugi misle da nosi naziv prema riječi propoliso koja bi na grčkom ili latinskom značila zamazivati-zaglađivati.

# Pčele se međusobno sporazumijevaju nadaleko čuvenim „pčelinjim plesom“

# U zimskoj se sezoni hrane medom koji su proizvele tokom toplijih mjeseci; zujanjem i rojenjem, držeći se na okupu, nakamarane jedna na drugu, oko matice, pčele griju maticu i cijelu košnicu. Tokom godine u košnici održavaju stalnu temperaturu od oko 33 stepena Celzija. Iz tog razloga pojedini naučnici košnice nazivaju i „superorganizmima“

Jedinstvene među svim ostalim Božjim stvorenjima, pčele su među rijetkim organizmima koji unaprijeđuju okolinu i ne predstavljaju predatore po ostale.“ (Royden Brown)

Kad bi sa lica planete Zemlje nestale pčele, da li bi čovjeku ostalo više od četiri godine da na njoj opstane?“ (Albert Ajnštajn)

Pa neka je uzvišen Allah, Najljepši Stvoritelj!”  (El-Mu'minun, 14)

Svi mi, na različite načine doduše, pokušavamo izbaciti iz sebe ono što nam se preko dana ili preko noći nakupi u glavi. Jedna moja dugogodišnja (dobra, simatična, školska) drugarica naziva to emocionalnim ili emotivnim smećem koje drugima istresamo i najčešće od njih očekujemo da ga „pokupe i počiste“ (ne sjećam se baš tačno kako je to nazvala). Plaho zanimljiva teorija. Tačna. Ja ipak dajem na izbor. Lahko je odabrati – čitati ili ne čitati. Ima riješenje, ima alternativa.

U našoj domaćoj štampi je sve više tako nekog smeća u kome se autori najčešće okome ili na institucije vlasti, ili na određene osobe ili kukaju kako je loša i teška situacija. Tekst obično ne donosi ništa korisno, a što je najvažnije, nema nikakvog zaključka. Hajd’ da neko objektivno analizira probleme, pa predloži riješenje!? Sve započnemo, rijetko šta dovršimo. Tako nam, na primjer, izgleda većina kuća. Doživotno. Tako odgajamo mozgove naših potomaka, da ne znaju ponuditi riješenje i alternativu. Njihov korisni efekat je sveden na minimum.

Čini mi se da je i u (institucionaliziranoj) religiji slična situacija. Sve se nešto vrtimo u krug, podsjećamo i vraćamo u prošlost, krivimo i plašimo. Samo nekakve prepirke, rasprave i cjepidlačenje. Nema konkretnih savjeta. Suštine i napretka na koji časna vjera poziva, nema ni na tragu. Nedostaje odgoja zdrave ličnosti. Nedostaje spoznaje. („Uči! (Čitaj!)“ ili „Ustani i opominji!“ – aka u akciju!). Nedostaje ciljeva. Nedostaje zaključaka.

Vrlo je zanimljivo, s druge strane, da ateističke, agnostičke i njima slične snage širom svijeta bivaju sve agresivnijim. Hawking je iz svoje stolice poručio da boga nema i tačka. Sve je to nekad prasnulo (Big Bang) i završena priča. Kod nas je takođe taj trend u porastu. Ljudi kod nas u Bosni porede pojedine dijelove tijela s božjim bićem. Fudbaleri su takođe, vrlo često, božanstva. Najteže je što neki  sami sebe proglašavaju vlastitim božanstvima. Ne treba ni govoriti koliko je česta uzrečica „Ma nema boga!“ ili koliko je česta njegova psovka. Osim što je znak jako lošega odgoja, sve navedeno je jako iritirajuće za one od nas koji vjeruju u Stvoritelja. Dobro, daleko im kuća. No, zašto moraju vrijeđati biće za koje već tvrde da ne postoji!? Koga/šta onda uopšte vrijeđaju?!

Stvoritelj: Svijest. Smisao. Svrha. Savjest. Suosjećanje.

Odbijam da prihvatim da je iz spontanog nastalo nešto tako uređeno, kao što je sve što nas okružuje, pa i mi sami. Pogledaj samo pčele. Njih nije mogao stvoriti nikakav „prasak“! Religijski, naročito naši islamski autoriteti su prilične kukavice, koji na primjer ne smiju da reaguju na tvrdnju naučnika da su „stvorili“ ćeliju, jer nemaju dovoljno praktičnog znanja da to opovrgnu – jer se ne trude da saznaju da je u suštini riječ o vještoj klonalnoj tehnici! No o nekim minornim stvarima, „namaskim tehnikama“ otvaraju planetarnu raspravu,…a ostatak svijeta – prikuplja korisno, efektivno znanje!

Tekstovi ne daju zaključke, a ja ću navesti svoje motive i zaključke:

Ljudi se kod nas, naročito mladi, trebaju ugledati na pčele. Trebaju imati jasne ciljeve inače će beskorisno lutati. Trebaju biti vrijedni, istrajni, posvećeni i spremni na žrtvu, na misiji koju su odabrali. Trebaju biti korisni dio društva kome pripadaju. Kada osjete da su smetnja, nekada je bolje da se sklone. Trebaju biti u mogućnosti da procijene svoj „domet“. Trebaju znati i ko im je matica. Treba da se nauče poslušnosti i poštovanju. Trebaju znati da prepoznaju svoju košnicu, da je brane, ali i da poštuju tuđu. Treba da čuvaju i čiste svoju košnicu, da je drže urednom i zagrijanom.

Jedan je profesor učenicima u medresi rekao da budu poput pčela – koje slijeću na cvijeće, pa ostavljaju nešto ugodno, ljekovito, korisno okolini, da budu čisti i orijentisani, sa ciljevima; da ne budu kao muhe („bez glave“) koje lete “eto, tako…“ besciljno i zna se na šta najčešće slijeću.

Budi kao pčela koja pada na ono što je ugodno i prelazi preko neugodnog, a nemoj biti kao muha koja traži rane.“ (Muhamed bin Abdurahman El-Arifi)

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava /  Promijeni )

Google photo

You are commenting using your Google account. Odjava /  Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava /  Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava /  Promijeni )

Povezivanje na %s