Sedam navika izuzetno emocionalno inteligentnih ljudi

Piše: Harvey Deutschendorf
Preveo: Rusmir Gadžo

Osobe sa izraženom emocionalnom inteligencijom nerijetko pokazuju bolje rezultate na poslu. Kakve to navike imaju, pa se utoliko razlikuju od ostalih?

The Happy Car

Postalo je opšteprihvaćeno da emocionalna inteligencija predstavlja važan faktor uspjeha i sreće, ne samo na poslu, već u odnosima sa drugim ljudima, u vezama i svim drugim sferama naših života. Po čemu se to emocionalno inteligentne osobe razlikuju od drugih. Nabrojaću sedam navika izuzetno emocionalno inteligentnih ljudi:

#1 FOKUSIRAJU SE NA POZITIVNE STVARI
Iako ne ignorišu loše vijesti, emocionalno inteligentni ljudi su svjesno donijeli odluku da neće trošiti mnogo vremena i energije fokusirajući se na problem. Radije će tražiti pozitivne aspekte u takvim situacijama i tražiti riješenje problema. Ovakvi se ljudi fokusiraju na ono što mogu učiniti i ono što je pod njihovom kontrolom.

#2 OKRUŽUJU SE POZITIVNIM LJUDIMA
Ljudi sa izraženom emocionalnom inteligencijom ne provode mnogo vremena slušajući ljude koji se žale; pokušavaju izbjeći negativne ljude. Svjesni su da negativni ljudi crpe energiju i ne žele da drugi iscijede njihovu vitalnost. Emocionalno inteligentni ljudi provode vrijeme sa osobama koje su pozitivne i gledaju ka svijetlijoj strani života. Možete ih lahko zapaziti, privući će vašu pažnju, jer se često smiju i uveliko raduju, a time privlače i druge pozitivne ljude. Njihova toplina, otvorenost i stav kojim pokazuju da im je stalo do drugih, navodi i druge da imaju više povjerenja u njih.

#3 UMIJU POSTAVITI GRANICE i BITI SUSRETLJIVI KADA JE POTREBNO
Iako njihova prijateljska narav i otvorenost može ponekad djelovati odbojno i nametljivo, osobe sa visokom emocionalnom inteligencijom znaju kako postaviti granice i biti susretljiv kada za tim postoji potreba. Oni pokazuju uljudnost i razumijevanje; istovremeno ostaju čvrsti. Ne stvaraju nepotrebna neprijateljstva. Njihov odgovor na situacije u kojima bi moglo doći do konflikta je odmjeren, nije ishitren. Umiju na pravi način iskontrolirati situaciju. Razmisle prije nego što izgovore i daju sebi dovoljno vremena da se smire ukoliko im se učini da će ih emocije preplaviti. Ljudi visoke emocionalne inteligencije čuvaju svoje vrijeme i obaveze; znaju i kada treba reći ne.

#4 RAZMIŠLJAJU UNAPRIJED I SPREMNI SU OSTAVITI PROŠLOST IZA SEBE
Osobe visoke emocionalne inteligencije su previše okupirane razmišljajući o mogućnostima koje im se otvaraju u budućnosti da bi jadikovale o stvarima koje nisu uspjele postići u prošlosti. Naprotiv, ovakve osobe uče iz grešaka počinjenih u prošlosti i primjenjuju stečeno na djelima u budućnosti. Neuspjeh nikada ne smatraju nečim trajnim ili refleksijom njihove ličnosti.

#5 TRAŽE NAČINE KAKO UČINITI ŽIVOT ZABAVNIM, SRETNIM I ZANIMLJIVIM
Bilo da je u pitanju radno okruženje, kuća ili druženje s prijateljima, osobe sa visokom emocionalnom inteligencijom znaju šta ih čini sretnim i uvijek traže novu šansu da produže uživanje u tome. Do njih sreća i zadovoljstvo stiže kroz sreću i ispunjenost drugih ljudi i čine sve kako bi uljepšali dan nekom drugom.

#6 MUDRO BIRAJU NAČIN NA KOJI ĆE POTROŠITI ENERGIJU
Pored činjenice da su ovako prosvijetljene osobe spremne nastaviti život, iako stvari u prošlosti i nisu ispale najbolje za njih, podjednako su spremne da nastave i nakon konflikata sa drugima. Osobama sa visokom emocionalnom inteligencijom ne vlada srdžba zbog načina na koji su ih tretirali u prošlosti; radije se koncentrišu na to kako ne dopustiti da se sličan incident ponovi.

“Prevari me jednom – na tvoju sramotu; prevari me i drugi put – na tvoju sramotu,” to je njihov moto.

I dok su spremne da nastave sa životom i oproste, ovakve osobe ne zaboravljaju i male su šanse da će ih neko ponovo iskoristiti, ponovi li se sličan scenario.

#7 STALNO UČE I TEŽE KA NEZAVISNOSTI
Ljudi sa izraženom emocionalnom inteligencijom su doživotni učenici, stalno rastu, evolviraju, otvoreni su ka novim idejama i uvijek spremni da uče od drugih. Zbog kritičkog mišljenja, otvoreni su i za promjenu stavova ukoliko neko pred njih izloži bolju ideju. Iako su otvoreni za ideje drugih ljudi i stalno prikupljaju nove informacije, ipak dovoljno vjeruju sebi i vlastitom sudu kada donose odluke o tome šta je najbolje za njih.

 


Harvey Deutschendorf je stručnjak za emocionalnu inteligenciju, predavač i autor knjige “Druga strana pametnog: Jednostavan način da unaprijedite emocionalnu inteligenciju za bolju ličnu efektivnost i uspjeh” (AMACOM, New York – http://www.theotherkindofsmart.com), koja je doživjela i nekoliko međunarodnih izdanja. Piše mjesečnu kolumnu za časopis HR Professionals (www.hrprofessionals.com), a možete ga pratiti i putem Twittera: @Theeiguy

 

 

 

Umijeće zbližavanja duša… Obuzdavanje srdžbe

(c) 2K Games - Civilization C

(c) 2K Games – Civilization V

Historičari biografi navode kako je sluga Haruna er-Rešida ( هارون الرشيد‎ ) uzeo ibrik tople vode, da mu polije. Ibrik mu ispadne i onako pun tople vode padne na glavu halifi, vladaru pravovjernih, onome koji je tada svijetom vladao. Halifa se rasrdio i okrenuo prema svome slugi.

Sluga bijaše inteligentan pa reče: “…i one koji srdžbu svoju suzbijaju…” (Ali ‘Imraan, 134)

>>> “Suzbio sam svoju srdžbu,” reče mu halifa.

Sluga dodade: “…i one koji ljudima opraštaju…”  (Ali ‘Imraan, 134)

>>> “Oprostio sam ti,” reče halifa.

Sluga nastavi: “…a Allah voli one koji dobra djela čine.”   (Ali ‘Imraan, 134)

>>> “Idi, oslobađam te, u ime Allaha,” reče mu na kraju halifa.

[[ “Mostovi ljubavi među ljudima”, ‘Aid el-Karni ]]

Ali Imran (3), ajet 134

“…za one koji, i kad su u obilju i kad su u oskudici, udjeljuju, koji srdžbu savlađuju i ljudima praštaju – a Allah voli one koji dobra djela čine” – Ali Imran (3), ajet 134

 

 

 

 

Linije života

Odmah na početku, imam dvije smetnje. Dva srkleta. Jedan je što grafikon koji vidite nisam mogao učiniti, za oko privlačnijim. Drugi što je termin “psihografija” već rezervisan za neku drugu pojavu. Iskren da budem, vezati taj pojam za parapsihološke pojave, kad postoje smislenije, nije opravdano. Iz tog razloga ću grafikon nazvati “linearni polibiogram“. Takav naziv opravdavam željom da prikažem život čovjeka linijom, pravom ili krivom. Nadam se da nije zauzet. Projeriću. Nekad.

Hoću da ilustriram naše kontakte, kako se tokom života “ukrštamo”, prelazimo putanje (“crossing paths”) jedni drugima i šta iz toga proizilazi. Svaki od života je predstavljen linijom. Pošto je linija, a time i života, mnogo, vjerujem da i sami spoznajete da je “polibiogram” upravo adekvatan naziv. Da pređem na stvar…

Može izgledati kao obična škrabotina, međutim… Za neke od nas, kako sam ovdje nacrtao – ne tako rijetke, život je bijela, ravna linija, individualno različite dužine. Da li to znači ravno do cilja, bez prepreka? da li to znači bez brige? bez oskudice? bez pameti? ili bez problema? sve zavisi od viđenja, pa sami tumačite, kako vam volja.

Za druge je, s druge strane, život vijugava linija oštrih ili oblih rubova, sa puno silaznih, ali i uzlaznih segmenata. Da li to znači put kad uspjehu? Zdravstvene prilike? Periodi sreće ili tuge? Težinu života? Opet, sami odaberite tumačenje koje vam odgovara. KOMBINACIJE su vjerovatno bezbrojne. Ipak, jedno je svima zajedničko – nema nazad! Gledano s lijeva na desno ili obrnuto, život će početi i završiti. Ostaje samo da neko nekad pogleda kakva si linija bio(la). Po dužini, po širini, po debljini, po broju ukrštanja,… ako je ovo plavo platno monitor našeg postojanja, bitno je kakav ćeš trag ostaviti.

Nama, studentima Medicine, poznato je da nervne ćelije ne mogu da žive bez kontakta– bez sinapse. Isto tako, mnogobrojni (zastrašujuće brojni, bolje reći) “putevi” unutar mozga, mogu da hm,…atrofiraju, nestanu, zarastu – ako hoćete, ukoliko se redovno ne kontaktira. Pri tome, naravno, mislim na neurone i njihove produžetke, koji čine te puteve. Intelektualni kapacitet jeste stvar genetike, ali njegovo održavanje…ostvaruje se čitanjem, mišljenjem, pisanjem – i ostalim, najnaprednijim “opcijama” koje su usađene u neurone. Mozak mora biti “u kondiciji”, da bi u potpunosti iskoristio genetikom uslovljene kapacitete.

Opet dolazim na ono isto – u čovjeku samom i u onome što ga okružuje, od grafike (koju je sam izmislio, koja je produkt njegovih neurona) do neurona, ponavljam: u nama samima, postoje primjeri koji nas opisuju!

  • Na Zemlji su dokazi za one koji čvrsto vjeruju, a i u vama samima – zar ne vidite?
    (Kur'an 51: 20.-21.).
  • Pokazat ćemo im dokaze Naše u svemirskim prostranstvima, i u njima samima, dok im ne bude potpuno jasno da je to istina…’
    (Kur'an 41: 53.)

Evo šta je rekao jedan naš poznati profesor:

…mozak treba šibati. Ne bojte se od skupljanja informacija. Mozak kao i svaki organ zakržlja i za'rđa od neupotrebe. Moždana rđa se zove demencija.” Prof.dr. Hajrudin Hadžiselimović (1914-1981)

Mišljenja sam da je isto i sa čovjekom. Sa interakcijom među nama. Mislim, bez obzira na naklonost, na ljubav, na srodstvo, na sve,…ukoliko se ne održava ta žiška, ona će vremenom da se ugasi. Ne znači da će se ugasiti ljubav, naklonost, simpatije, ili šta god da postoji, ali opet,…ljudi postanu pomalo stranci. Pitajući se zašto toliko dugo nisu “kontaktirali” (navodim jer ističem šire značenje). Uslijed dužeg prekida, nekad bez razloga, jednostavno – tako se desi…desi se jedna situacija koja me podsjeća na scenu iz filma “Mission to Mars” – u kojoj jedan od protagonista, astronaut, dosegne “point of no return” – tačko poslije koje se ne može vratiti nazad. U kontaktu s ljudima, poslije te bude sramota, jer tako dugo nisi kontaktirao. Ta sramota vremenom,…pređe u zaborav. Valjda i jedni i drugi mislimo da bivamo “otpisani”. A nije tako! Vidi – samo jedna nova prilika i opet sve može da “bukne”! Da se vrati na staro!

Hiljadu i neki put čuli smo kako je čovjek socijalno biće. Što više socijalne “stimulacije” to je aktivniji, svjesniji, inteligentniji, otvoreniji. Rijetki ljudi mogu sami (živjeti)…nije svako Robinzon Kruso!? Ima onih koji kažu da vole sami – hm! Volim i ja na momente, ali…mislim da je u samoći opstanak (psihološki) upitan! Kako možeš biti radostan, sam!? Kako se možeš veseliti, sam?! Kako se možeš takmičiti, sam? Možeš li voljeti, sam(a)? Možeš li pobijediti sam(a)? Ljudi sa velikim znanjem i sviješću o vjeri znaju da je Allah Uzvišeni uvijek blizu, da uz tebe šalje neka od svojih bića. Eto ti odmah dokaza da nisi sam(a). Osim toga – jačina Islama se ogleda u zajednici – džematu (koji ne mora da se odnosi na onaj džamijski, kako ljudi najčešće tumače). Džuma – dan okupljanja/zajedništva!

Haj’ na linije…

Pogledaj ovu liniju na dnu grafikona,…pa meni je nje već žao! Možda nije ni birala…možda ima neku mahanu, zbog koje je odvajaju, ili se sama odvaja? Možda ljepota nije nešto čime je darovana, a sve ostalo za okolne linije nije važno, pa je odbijaju?! Možda je, pak, težak namćor, pa je bolje da je na margini…? Možda je pametna, pa joj zavide!? Ko će znati!? Uglavnom, pogledajte malo bolje, slika svakog društva, grada, škole, radnog okruženja, pekare, tramvajske stanice,…mogla bi se predstaviti ovim grafikonom. Kako?

Grafikon predstavlja susrete, kontakte, bliskosti, srodstvo, ljubavi, poslovnu saradnju, brak, građansko udruživanje, najobičniji chat, konferenciju, sajam, koncert i sve drugo što bi moglo da se pretvori u situaciju u kojoj će se preklopiti, ukrstiti dva bića, dva života, dvije sudbine > doći u kontakt.

Previše često mi se dešava da spontano, bez želje ili namjere (iako mi nije krivo, naprotiv! drago mi je!), “ukrstim puteve” sa ljudima koje do jučer nisam poznavao, a već danas sa njima dijelim pokoje parče vlastite priče, sudbine. Pitam se, zato,…koja je moja uloga u njihovim sudbinama, a još važnije, koja je njihova uloga u mojoj, za mene ionako nevjerovatnoj sudbini? Sa nekima od njih sam postao jaaako blizak, drago mi je zbog toga. Međutim, osjećam kao da mi fali nekakav začin na sve to. Nešto da finaliziram te odnose.

Čini se da neke od ovih linija vole da prate, vole presjeke, dok druge samo čekaju da budu presječene. Nije li tako i  s nama ljudima?

Imas nas koji se jednostavno držimo svoje linije, a ima i onih koji uživaju u druženju, vole nakratko da se upoznaju sa svima, u toj nekoj svojoj širini. Nekad se dva života ukrste samo jednom i nikad više. No, svako ukrštanje ostavi trag. Najčešće upitan. Poslije mnogo godina se upitaš šta je, gdje ista ta osoba? Nekad je dovoljno da se ukrste jednom i  od te tačke idu paralelno, do kraja.

Ima onih koje se staaalno ukrštaju, ali se negdje, nekad (milom ili silom) razdvoje i tako okončaju. Postoje one koje su bile tanke do ukrštanja, pa kad se ukste na nečim malo širim (znanje, ponašanje, karakter, novac – sve je uključeno), pri rastanku ponesu jedan dio te širine.

Negdje pri vrhu ove ilustracije je jedna debela, crvena linija, koja se u početku mnogo “migolji”, a onda naiđe na jednu bijelu, pravu,…i uz nju sama postane prava. Iz te dvije linije, nastane jedna nova, lila, prava linija. Došlo mi je u glavu da to nacrtam poučen primjerom mojih poznanika – danas mladog bračnog para. Muška komponenta tog para je bila prilično nestašna. Nakon što je naišao na tu punu, bijelu, pravu liniju – odlučio je da će je doživotno pratiti (ustvari, on je to formulisao obrnuto – da ona njega mora pratiti, heheh). Bilo kako bilo (sreća da je pristala, hehehe), danas je od te dvije linije postala nova, umiljata i lijepa da je se čovjek ne može nagledati. Pogledaj – neko bi mislio tri obične linije – a nose životnu priču!

Mislim da je ovaj post nedovršen….nastaviću. Nekad 🙂