Ramazan 1432 :: Srce je Božja kuća

Čovjek je krhak i loman. Snagu mu oduzima rad, a nedostatak ljubavi smanjuje srce. Slab i bez ljubavi, nerijetko sam i ostavljen, opustošen i skršen poput bašče nakon silovite oluje ili obrušena grada nakon ratne pohare on vidi samo zatvorene prolaze, zaključane horizonte kroz koje nema izlaza. Ni spasa.

Ali samo jedno preostaje što ga podiže: to je duša u njemu koju mu je Stvoritelj udahnuo kad ga je oživio u majčinoj utrobi. Ona će se, smirena, Allahu dž.š. vratiti na kraju života koji se na Zemlji provodi. Tako je Uzvišeni podupro čovjeka: dao mu je dušu, jer je samo ona kadra otkloniti móru ovozemaljskog što se strovaljuje i napada čovjekovo tijelo i um, oboje podložno umoru i smrti. Šta ima u duši, od kakve je materije čudesne, koja je to silina ljekovita  koja se osjeća, a ne vidi? Ona prepoznaje. Prepoznaje Božje riječi. Ona razumijeva Božje riječi i prevodi ih u čovjeku bliski oljuđeni govor: Zadatak joj je da Te prene. Da Te uzdigne do Nade koja podiže mrtvo, bezvoljno tijelo. Koja dakle oživljuje sami život.

Ovo je u Knjigu uvezana Velika Nada, ona koja odmiče ispred sebe sve nesreće. Kur'an – (ono) što se čita. To su upute umornoj duši kako da se uspravi i krene. Velika Poruka koju je Istiniti izgovorio svim ljudima kroz neusporedivog i zadnjeg poslanika Muhammeda a.s.

Ti sada imaš Knjigu u rukama i ti se sada trudiš da uskladiš kucanje svoga srca s Njegovim neponovljivim riječima poredanim u vječnim ajetima. Taj trud je sličan oštru nožu što ljušti sparušenu koru s jabuke: Baš tako ćeš Božjim riječima čistiti srce od umora i prašine! I zaista, zar ima većeg truda od onog koji teži da popravi ljudskost u čovjeku, da poboljša svijet i da mu pridoda nešto svoje i neponovljivo.

To je dato samo čovjeku, samo Tebi koji držiš Kur'an Časni u dobrim rukama. Samo Tebi, kažem, jer u Tebe je živo srce: srce je kuća u kojoj je Kur'an svjetiljka.

== Kur'an Časni, Predgovor
== Preveli: Hfz Muhammed Pandža i Džemaluddin Čaušević
== [ 1937. g.? ]

Ramazan 1432 :: Moji uzori : Sa'ad ibn Ebi Vekkas (سعد بن أبي وقَاص)

U duhu pouka izvučenih iz događanja tokom današnjeg mubarek dana – petka i svega što sam u njemu zabilježio, a nekoliko dana prije obilježavanja dana i noći Bedra (odnosno, bitke na Bedru), prenijet ću vam nešto malo o mojim uzorima. Naravno, kako Allah dž.š. u svom govoru u Kur'anu navodi, Muhamed a.s. je najbolji uzor, ali poslije njega dolaze oni koji su ga vjerno slijedili. Njegovo ime je Sa'ad ibn Ebi Vekkas (سعد بن أبي وقٌَاص) r.a. – a današnje poruke su požrtvovanost, širokogrudost i skromnost. Detalje možete pročitati u priloženom dokumentu, a u nastavku ću pokušati da vam pobudim interesovanje da to učinite. Zaista vrijedi. Kome ne bude volja da čita, u prilogu je i audio zapis. MP3 :: Sad ibn Ebi Vekas.mp3

Zaista, po mnogo čemu, posebna ličnost. Zašto?

  1. Zbog čvrstoće njegovog vjerovanja, jedan ajet iz sure Lukman (XXXI; 14,15) opravdava njegov postupak; indirektno, on je osoba koja je pomenuta u Kur'anu, na neki način. Nije li to dovoljno?
  2. Muhamed a.s. se ponosio njime i osjećao se sigurnim u njegovom prisustvu.
  3. Jedan je od desetorice kojima je zagarantovan Džennet, još dok je bio živ!
  4. Njegova dova je bila kabul
  5. Muhamed a.s. mu je u jednom teškom momentu rekao: “Gađaj Sa'ade, za tebe bih žrtvovao i oca i majku!”.
  6. Jedan simpatičan detalj: činio je tespih koristeći kamenčiće ili košpice od hurmi.

1. Čvrstoća imana

Sa'ad priča: “Tri noći prije nego što ću primiti islam, u snu sam vidio kako se utapam u dubokoj tami. Dok sam tako tumarao njenim dubinama, odjednom me osvijetli mjesec, počeo sam ga slijediti. Vidio sam ispred sebe grupu ljudi koji su se već bili uputili ka mjesecu. To su bili Zejd ibn Haris, Alija ibn Ebi-Talib i Ebu-Bekr es-Sidik. Upitao sam ih:

 – ‘Otkad ste vi ovdje?
– ‘Od maloprije!”, odgovorili su.

Sutra, kad je svanulo, obaviješten sam da Resullulah, s.a.v.s, poziva u islam. Shvatio sam da mi Allah hoće dobro, da izađem, Poslanikovim posredstvom, iz tame na svjetlo. Brzo sam se uputio i našao ga u Džijadu gdje je klanjao ikindija-namaz. Primio sam islam, a pretekli su me oni koje sam vidio u snu.

Čim se vratio svojoj kući, Sa'ad je počeo klanjati i namaz obavljati onako kako ga je učio Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, iako je znao da su njegova porodica i majka vatrene pristalice idolopoklonstva i da obrede obavljaju kipovima i idolima. Kad je vidjela Sa'ada kako čini neke njoj nejasne pokrete, njegova majka se silno iznenadila. Ubrzo nakon što je obavio namaz, upita: Sine, kakva je to nova vjera koji si prihvatio i koja te odvrati od vjere tvoga oca i majke? Tako mi Allaha, ili ćeš ostaviti tu novu vjeru, ili neću ništa jesti i piti sve dok ne umrem, pa će se tvoj srce od tuge za mnom iskidati, grist će te savjest zbog toga što si učinio, a ljudi će ti prigovarati dok si živ.

Tako je i učinila. Zatvorila se u svoju kuću, ne bi li konačno postigla što je naumila. Sa'adu, naravno, nije bilo lahko, jer je bio privržen majci, ali ga ništa nije moglo odvratiti od vjere.

Iako je stalno obilazio majku, ona nije popuštala. Njeno tijelo je smršalo i onemoćalo. Klela se da neće niti jesti niti piti dok Sa'ad ne napusti “novu vjeru”. Odlučan i uvjeren, Sa'ad joj jednom prilikom odgovori: “Majko, koliko god da te volim, više volim Allaha i Njegovog poslanika. Tako mi Allaha, da imaš hiljadu duša, pa da ih ispustiš jednu po jednu, ni za šta ne bih napustio svoju vjeru.

Allah dž.š. zbog toga objavljuje:
Mi smo naredili čovjeku da bude poslušan svojim roditeljima. Majka ga nosi, a njeno zdravlje trpi,a odbija ga u toku dvije godine. Budi zahvalan Meni i roditeljima svojim! Meni će se sve vratiti. Ako te budu nagovarali da drugoga Meni ravnim smatraš, onoga o kome ništa ne znaš, ti ih ne slušaj i prema njima se, na ovome svijetu velikodušno ponašaj, a slijedi put onoga koji se Meni iskreno obraća, Meni ćete se poslije vratiti i Ja ću vas o onome što ste radili obavijestiti! (XXXI; 14,15)“.

2. Ponos i sigurnost Poslanika a.s.

Prenosi se da je Poslanik a.s. bio u grupi svojih ashaba, kad im se približio Sa'ad, Muhamed a.s. ga je poselamio i rekao okupljenima: “Ono je moj dajdžić, pa neka mi neko pokaže svoga dajdžića!” Poslanik se uistinu ponosio Sa'adom.

Abdullah ibn Amir prenosio od Aiše r.a., da je rekla:

Jedne je noći nemir obuzeo Božjeg Poslanika s.a.v.s, pa reče:

– ‘Kamo sreće da se nađe neki dobri čovjek koji bi me čuvao ove noći.’

Nešto poslije začu se zveckanje oružja. Pitao je:

– ‘Ko je to?

Ovaj odgovori:

– ‘Sa'ad ibn Ebi-Vekkas, ja ću te čuvati, Božji Poslaniče!

Poslanik s.a.v.s je potom zaspao dubokim snom da sam čula njegovo hrkanje.

3. Zagarantovan Džennet za života

Sjedili su ashabi kod Božjeg Poslanika s.a.v.s, kad on reče:
Na ova će vrata ući čovjek od stanovnika Dženneta.

Domalo, ušao je, bio je to Sa'ad. Koliko je samo bila sreća Sa'adova, zbog ove radosne vijesti.

4. Njegova svaka dova je bila kabul

Jednom prilikom, Muhamed a.s. je uputio dovu za Sa'ada, obraćajući se Allahu dž.š. riječima: “Bože moj, upravi njegovu strijelu, uslišaj mu dovu i učini ga omiljenim među tvojim robovima.” Drugi put, kad se Sa'ad razbolio: “Otkloni od njega bolest i primi njegove dove.

Amr ibn Sa'ad prenosi:

Čuo je Sa'ad čovjeka kako vrijeđa Aliju, Talhu i Zubejra, pa mu je naredio da prestane, što ovaj ne posluša.

Rekao mu je:

– ‘Proklet ću te!’

Ovaj mu odgovori:

> ‘Prijetiš mi kao da si Poslanik.’

Sa'ad potom uze abdest, klanja dva rekata, zatim diže ruke i reče: ‘Bože moj, Ti znaš da je ovaj čovjek psovao ljude kojima si Ti podario Svoju blagodat, pa te vrijeđanje njih srdi. Učini ovoga znakom (Tvoje srdžbe).

Nije prošlo dugo kad, iz jedne pregrade, istrča odbjegla deva. Ništa je nije moglo zaustaviti sve dok nije ušla u gužvu, među ljude, kao da nešto traži. Deva nasrnu na onoga čovjeka i obori ga pod noge. Gazala ga je sve dok nije umro.

5. Otkup su mu Poslanikovi a.s. roditelji

[Uhud] Opkoliše Poslanika i raniše ga u čelo, slomiše mu dva zuba i povrijediše očnu jagodicu. Muslimani se uznemiriše, mislili su da je Vjerovjesnik ubijen. U tom se momentu oko Poslanika okupi deset junaka, iskrenih u vjeri, štiteći ga svojim tijelima, braneći ga svojim životima. Među njima je bio i Sa'ad. Primjetio ga je Poslanik s.a.v.s. pa mu reče, podstičući ga na borbu: ” Gađaj Sa'ade…za tebe bih žtrvovao i oca i majku.

U drugoj predaji,…posmatrao ga je Resulullah, sallallahu alejhi ve selem, s ponosom, pa mu reče: Odapinji, Sa'de, odapinji strijele, tako ti iskupljujem majku i oca. Allah te pomaže! Meleci na to rekoše: Amin, kad Resulullah poziva Allaha za pomoć i potporu svom dajdži!

Na kraju…

> Sa'ad je htio dvije trećine svoga imetka u naslijedstvo ostaviti kao sadaku, a bio je veoma bogat čovjek.

> Kad ga je njegov sin Omer upitao : “Borba se vodi oko hilafeta, a ti ovdje sjediš?“, odgovorio mu je: “Sinko moj, čuo sam Allahovog Poslanika s.a.v.s. kako kaže: ‘Zaista allah voli roba koji je bogat, a skroman i bogobojazan.

> Kad mu je ponuđena vojska (stotinu hiljada “sablji”) da se obračuna sa pobunjenicima u sporu oko hilafeta, samo je rekao: “Hoću od stotinu hiljada sablji samo jednu sablju, kojom, ako udarim vjernika, ništa mu ne škodi, a ako udarim nevjernika, presječe ga.

> Pred samu smrt…naišaretio je ormar da ga otvore…a kad su ga otvorili, našli su na ogrtač, pohaban i izderan. Kazao je porodici da su to njegovi ćefini, govoreći: “U ovome sam se borio protiv mušrika na Bedru. Sačuvao sam ga za ovaj dan i želim da u njemu izađem pred Allaha.

Ramazan 1432 h.g. :: SamoVladanje

Eto svaki njegov dan (svake godine) pokušavam dokučiti vrijednosti i blagodati Ramazana, da strpam nešto novo u ovu moju skromnu pamet, da bih se uvjerio jesam li osjetio njegovu suštinu. Evo pouka iz današnjeg mubarek petka…tražio sam ih na raznim mjestima, pa mi je potraga zadovoljena. Ništa široko, sve vrlo konkretno…mada je tekst podugačak 😉

Jedna lijepa poslovica datira još iz antičkog doba, a ona kaže: “Imperare sibi, maximum imperium est!” Rimljani su eto bili te nesreće da su bili mnogobošci, ali praktično, to će značiti da smo mi ljudi uvijek prepoznavali šta su istinske vrijednosti i vrline. Usput, značenje poslovice, u mom slobodnom prijevodu, bilo bi: “Najveća je vladavina, vladati sobom.

Za to –samovladanje– treba vježbati. Stavljati sebe pod nekakav “benchmark” – nekad sami, nekad ono dođe, bez najave. Čovjek lahko i vrlo brzo sam vidi na kojoj je deredži/stepenu. Šta može podnijeti i do koje mjere. Ebu-Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme, rekao: “Džehennem je opkoljen (ograđen) (ovosvjetskim) užicima, a Džennet je opkoljen (ograđen) neprijatnostima.” [Muttefekun alejhi] Eto ga… ne treba odmah padati u očaj ne krenu li stvari kako je očekivano. Neka iskušenja Allah dž.š. postavi pred nas s ciljem unaprijeđenja, mada mi to možda odmah ne vidimo. Ebu-Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Kome Allah, dž.š., želi dobro, stavi ga na kušnju (belaj).” [Buhari] U našem narodu, nekad davno, reklo bi se: “Po muci se poznaju junaci.” Zar ne? Zamisli da tražiš posao…neće li ti neko prvo odrediti zadatak da “pokažeš šta znaš”. Hoćeš u društvo bogobojaznih, bogoumilnih,…? Jesi li spreman(na) da pokažeš koliko možeš? Koliko želiš? Što je najvažnije…da tako nastaviš nakon što Ramazan “ode”?

Ovih dana ćete često čuti da Ramazan nije samo u gladovanju. To je opomena, jasno, treba je prihvatiti, vrlo ozbiljno. Post je potpun tek uz sve druge, pripadajuće ibadete (činove robovanja [abd]). Međutim, kako je čovjek i duša i tijelo, a mi smo uvijek nekako bliži tijelu i zadovoljenju onoga što ono ” išće/ište ” – od nečega se mora početi. Ustezanje od jela i pića bude k'o nekakva ulaznica u dimenziju u kojoj imaš uvid u neke stvari o kojima automatski počneš razmišljati. Na primjer – kako je ljudima koji svakodnevno gladuju, bez mogućnosti izbora? Kako je onima kojima nije dostupna pitka voda, ili je ona na primjer slana ili zaleđena, ili oboje? Je l’ ‘de da postane čovjek nervozan kad je gladan i žedan? Je l’ ‘de?! Eto prilike da postaneš junak! Zanimljiva stvar je da,…Muhammed a.s. vjerovatno nije nikad čitao rimske zapise, Latinski mu nije bio na kraj pameti, ali… – poslan je, došao je da nam upotpuni ahlak ( > ophođenje prema ljudima, ponašanje, itd), pa je u zabilježenim hadisima ostalo da Ebu-Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Nije junaštvo u hrvanju (dvobojima), nego junak je onaj koji se strpi pri svojoj srdžbi.” [Muttefekun alejhi]

Ebu Hurejre,r.a.,prenosi da je Resulullah s.a.w.s. rekao: “Iman se sastoji od sedamdeset i nekoliko ogranaka(dijelova), ili šezdeset i nekoliko dijelova. Najvrednije je svjedočenje da nema drugog boga osim Allaha, a najniži uklanjanje prepreke  (onoga što smeta) s puta; a i stid je dio imana.” [Buhari i Muslim] > nadalje, postidiš se nekako, jer počneš razmišljati o ljudima kojima je post svakodnevnica…a ti bi i avokado i sladoled i poseban sok, još ohlađen, itd. Hvala Bogu, sve su to Njegove blagodati, da bi ti se provjerila zahvalnost i ne treba ih odbijati. No, ne potiče li te to da pomogneš onima koji su u nevolji, u gladi, u žeđi, u oskudici, u dugu, u daljini? Vidiš!? Važno je koliko daleko želiš da putuješ, a gladovanje može biti kraj već na samom početku – a može biti i divan početak, kome se ne nazire kraj.

Danas sam na hutbi čuo kako imam kori/ruži ljude koji u blizini postača javno jedu, piju, puše i tako dalje; govorio je da je to bestidan i bezobziran čin. Stid je dio imana, pa ako su ljudi bestidni, valjda ne možemo očekivati da im u srcu stanuje…mnogo toga? Prijevod Kur'ana Časnog hafiza Muhammeda Pandže i reisa Džemaluddina Čauševića u predgovoru počinje ovim riječima: “Srce je Božja kuća“. Iz “lijepog” srca potiču i najljepše stvari. Srce i nekako,…ono ako “radi” to se odmah vidi, ako “ne radi” – džaba ti. Želiš dokaz :: Sura 2. :: Ajet 6. :: (إِنَّ الَّذِينَ كَفَرُواْ سَوَاءٌ عَلَيْهِمْ) – pa traži! Uostalom, uputa je Allahova. On je daje kome On hoće.

Onda dođemo i do onoga što je svojstveno čovjeku, a glad smo apsolvirali. Od svih živih bića – mi smo obdareni mogućnošću govora i postupcima pune svijesti. Eh! Jezik je sprava kojom je plaho teško baratati! On zahtjeva neke posebne uzde…njega je poteško ukrotiti. Ramazan je najbolja prilika, šutnja je ravna tesbihu, a šejtan “na dopustu”. Poslanik s.a.v.s., je podučavao svoje ashabe sljedećoj dovi: “Tražim zaštitu kod Allaha od zla uha moga, i od zla oka moga, i od zla jezika moga, i od zla srca moga, i od zla namjera mojih!” [Nesa'i, 3/1108.]

I vidi sad, kako se sve (subhanAllah) slaže, jedno za drugim :: Allahov poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: Čovjekovo vjerovanje neće biti ispravno sve dok i njegovo srce ne bude ispravno, a njegovo srce neće biti ispravno sve dok mu jezik ne bude ispravan.  [Ahmed, 3/198.]

Ramazan je, dakle… hm, valjda je “sapienti sat!”